U medijima često vidimo vijesti iz kojih je jasno da su u digitalnom svijetu ili na internetu djeca, odnosno maloljetnici, vrlo ugroženi, ali i da stariji, prvenstveno roditelji, nisu sigurni kako i kada ih zaštititi.

Djeca vrlo rano ulaze u digitalni svijet, već u dobi od šest ili sedam godina. To okruženje im je prirodno još od samog rođenja, s tim da su uglavnom nesvjesna opasnosti koje ih tamo vrebaju. Nasuprot tome, osjećaj za zaštitu i opasnosti u fizičkom svijetu usađuje im se dosta rano: izbjegavanje oštrog, vrućeg, struje, vozila, visine i slično, i to je nešto što svi roditelji rade, što se podrazumijeva. Kod zaštite u digitalnom svijetu ta vrsta edukacije djece često izostaje jer ni sami roditelji nisu educirani – njihovi roditelji (bake i djedovi današnje djece) odrastali su u svijetu kada ova vrsta opasnosti nije postojala. U školama se također veoma malo govori o ovoj temi, što je veliki problem. Predmet Informatika u osnovnim školama temu zaštite pokriva vrlo površno, a ni kasnije se ne radi ništa značajno. Pitanje je zapravo je li Informatika uopće predmet na kojem bi se ova oblast trebala tretirati, o čemu bi se trebala povesti ozbiljna rasprava.

Zaštita djece na internetu često se bazira na preventivnoj zaštiti i preventivnom uskraćivanju, s tim da oboje ima isti cilj. Mi dijete od 9 do10 godina želimo zaštititi od neprikladnih, pornografskih ili nasilnih sadržaja na koje može naići na internetu (jer ih ono samo u toj dobi najvjerojatnije neće tražiti, ali može na njih slučajno naići, ako nije postavljen neki vid automatske zaštite). S druge strane, dijete u dobi od 13 godina će vrlo vjerojatno, istraživajući, ponekad i samo potražiti ovakve sadržaje, što ne znači da ih uvijek treba i vidjeti. U slučaju mlađeg djeteta govorimo o preventivnoj zaštiti, dok u slučaju starijeg djeteta govorimo o preventivnom uskraćivanju. Vječno pitanje za roditelje i staratelje je kada je pravo vrijeme da djetetu bude dozvoljen pristup tim sadržajima, a slična dilema je i oko društvenih mreža. Dobar dio roditelja će se složiti da bi pristup tim sadržajima trebalo odgoditi što je moguće više, ali gotovo svi pokleknu, pa ovim mrežama djeca pristupaju uglavnom dosta rano, najčešće zbog vršnjaka, jer im se većina komunikacije događa upravo na tom kanalu i manja je vjerojatnost da će se to skoro promijeniti.

Društvene mreže imaju dosta labave zaštitne mehanizme i većina njih će najčešće tražiti da, kada se kreira novi nalog, unesete datum rođenja, te spriječiti kreiranje ako se detektira premlada osoba (najčešće ispod 14 godina). Naravno, to ne sprječava djecu da jednostavno slažu godinu rođenja pri kreiranju naloga. Dodatne provjere nema jer do nje zapravo nikome tko upravlja mrežama nije stalo. Iako je dokazano da je za mlade osobe korištenje društvenih mreža (posebno prekomjerno) izrazito štetno, postoje brojni loši primjeri i ishodi – broj korisnika među mladima ne opada. Tu se posebno izdvaja mreža TikTok, izvor različitih sadržaja spornih s aspekta društveno prihvatljivog ponašanja jer mlade navodi na vrlo opasne aktivnosti (o ovome se mnogo pisalo pod terminom TikTok izazovi). Nedavno istraživanje koje je objavio Wall Street Journal pokazalo je da maloljetne osobe odmah po kreiranju naloga na TikToku budu bombardirane klipovima o psihoticima, poremećajima u ishrani, samopovređivanju i slično, a algoritam na ovoj mreži (kao i na drugima) radi tako da novim korisnicima nudi ono što gledaju korisnici sličnog profila (spola, starosti) i, nakon što upozna novog korisnika, počne mu nuditi sadržaje koje je ta osoba preferirala u svojim pretragama ili interakcijama (like, praćenje, dijeljenje...). TikTok je, nažalost, mreža na kojoj se događa većina vršnjačkog nasilja u digitalnom svijetu i lako je zaključiti kakvi su sadržaji danas poznati među mladima, pa se treba dobro zamisliti kako djecu zaštititi od toga.

Još jedna vrlo poznata mreža među mladima je Instagram, koji je doveo do toga da ogroman broj mladih, globalno gledano, ima vrlo iskrivljenu sliku o tome što je realno (posebno u području fizičkog izgleda osobe), a kao posljedica toga dolazi pojačano nezadovoljstvo vlastitim izgledom i vlastitim mogućnostima.

No, broj korisnika i TikToka i Instagrama stalno raste. Ideje i prijedlozi o ukidanju TikToka, koje se u posljednje vrijeme pojavljuju u nekim europskim državama i Americi, više su inspirirane političkim razlozima nego zaštitom djece, ali to nije tema ovog teksta. Ono što je sigurno je to da najave o eventualnom ukidanju ili zabrani TikToka sasvim sigurno nisu utjecale na smanjenje popularnosti te mreže. Istovremeno, vrlo je upitno je li na internetu uopće moguće nešto zabraniti.

Mreže Twitter i Facebook, u kontekstu utjecaja na mlade postaju sve manje značajne jer ih oni sve manje koriste, pa se na njima koncentrira uglavnom starija populacija. Daleko od toga da i ove mreže nemaju svojih loših strana, ali ne toliko u kontekstu opasnosti po mlade. (Onima koji žele znati više o utjecaju društvenih mreža, posebno Instagrama i TikToka na mlade, u psihološkom smislu, preporučujem knjigu Influenced: The Impact of Social Media on Our Perception, koju je vrlo popularnim jezikom i na bazi vlastitih iskustava napisao autor, inače ljekar, Brian Boxer Wachler.)

Od čega, dakle, štitimo djecu na internetu? Kroz vrijeme su se iskristalizirale dvije ključne kategorije – neprikladni sadržaji i neprikladna (ponekad i nasilna) komunikacija. Obje kategorije su vrlo široke.

Kada govorimo o neprikladnim sadržajima, tu se najčešće pomisli na pornografiju, ali postoje i oni koji su daleko opasniji: sadržaji koji motiviraju na nasilje, mržnju, ubojstva, inspiriraju na zločine, korištenje droga, zloupotrebu lijekova, glorificiraju nezamislive stvari i osobe. Online kockanje i klađenje također su dosta česte pojave koje izazivaju ovisnost jednako kao i kockanje u realnom svijetu. S druge strane, neprikladna komunikacija se najčešće ogleda u verbalnom nasilju između vršnjaka, te u komunikaciji odraslih osoba pedofilskih sklonosti prema djeci. Neki od tih slučajeva, najčešće oni koji rezultiraju tragičnim posljedicama, dospiju i u medije, ali ih u online sferi ima mnogo više nego što se o tome piše ili govori.

Vrijeme koje mlade osobe provode u digitalnom svijetu, najčešće na društvenim mrežama, također je svojevrsna prijetnja i neprijatelj. Istraživanja provedena u Sjedinjenim Američkim Državama 2022. godine pokazuju kako tinejdžeri na internetu provode prosječno više od šest sati dnevno, najviše na mrežama i najčešće putem mobilnih (pametnih) telefona. Kod nas, a ni u regiji, nitko nije provodio kredibilna istraživanja na tu temu, ali dostupni podatci pokazuju da ne zaostajemo mnogo za Amerikancima. Još jedan zanimljiv podatak je da se telefon uključi ili uzme u ruku da bi se nešto pogledalo, provjerilo ili uradilo preko 150 puta tijekom jednog dana. Gotovo da ne postoji niti jedna druga aktivnost (ako izuzmemo treptanje koje je polusvjesna radnja) koju uradimo 150 puta tijekom dana. Taj ogroman broj distrakcija tijekom samo jednog dana (a realno govorimo o 15-16 sati) značajno skraćuje fokus, mogućnost koncentracije i sposobnost da se nešto radi u kontinuitetu, bez prekida. Najstrastveniji pušači posegnu za cigaretom dnevno 50-60 puta, i to zovemo ozbiljnom ovisnošću. Rezultate posezanja za telefonom preko 150 puta na dan možemo danas vidjeti na mnogim poljima.

Što roditelji mogu uraditi? Kako zaštititi djecu, a istovremeno im omogućiti pristup tehnologiji, internetu i komunikaciji, što od njih očekuje i društvo i vršnjaci?

Pa, u pomoć možemo pozvati opet tehnologiju. Najveći proizvođači softvera, odnosno davatelji internet-servisa i usluga, kakvi su Microsoft, Google, Apple, Meta i drugi, imaju dostupne najčešće besplatne tehnologije i rješenje koja mogu značajno pomoći da se djeca zaštite, a da se roditeljima omogući uvid u njihove aktivnosti u digitalnom svijetu. Ipak, da bi učinkovito koristili te tehnologije, roditelji prvo moraju biti svjesni njihovog postojanja, a onda ih znati pravilno iskoristiti. Obično sve počinje od digitalnog identiteta, o kojem smo dosta govorili u ovoj seriji članaka.

Da bi se djetetu omogućio ulaz u digitalni svijet, potrebno mu je kreirati digitalni identitet, što najčešće bude na Microsoft, Google ili Apple platformi. Sve tri platforme omogućuju kreiranje posebne vrste naloga (engl. account) za dijete i tu mogućnost obavezno treba iskoristiti. Vrlo je pogrešno dozvoliti djetetu koristiti nalog, odnosno digitalni identitet roditelja, iako se to često radi. Kreiranje dječjeg naloga, iako traje nešto duže, veoma je korisno jer već na samom početku postavlja niz zaštitnih mehanizama, pa i ograničenja u cilju zaštite djece. Važno je pri kreiranju dječjeg naloga točno unijeti godinu rođenja, kako bi se sustav prilagodio uzrastu, a vremenom, kako dijete odrasta, i prilagodio. Kreiranjem dječjeg naloga istovremeno se kreira digitalna grupa – dječji nalog nije moguće napraviti dok se ne odredi tko je roditelj (odnosno roditelji), koji se mora identificirati putem svog digitalnog identiteta. Kreiranjem odnosa roditelj – dijete u digitalnom svijetu roditeljima se po automatizmu omogućava kontrola nad onim što dijete radi.

Djeca danas u dodir sa digitalnim svijetom najčešće dolaze putem mobilnog telefona, tableta ili računala. Kad se dijete na bilo koji od ovih uređaja prijavi sa dječjim nalogom, postavke će automatski biti postavljene prema njegovom uzrastu, pa će za vrlo mladu djecu odmah biti onemogućen pristup neprikladnim sadržajima i aplikacijama, bez potrebe da roditelji nešto posebno urade. Danas se na Windows operativni sustav, koji je još uvijek dominantan na svim vrstama računala, logira putem online naloga koji se zove Microsoft account. Moguće je napraviti Microsoft nalog za dijete, i kada se takav nalog logira na bilo koje računalo, operativni sustav prepoznaje da se radi o djetetu i odmah prilagođava dobar dio postavki. Slično se može napraviti i na Google platformi.

S druge strane, roditeljima je omogućeno da putem aplikacija namijenjenih za roditelje kontroliraju aktivnosti djeteta: koje aplikacije upotrebljava, lokaciju na kojoj se nalazi (ako ima mobilni telefon sa sobom), kao i vrijeme koje dijete provodi na internetu. Većina najpoznatijih aplikacija za ovu namjenu vrlo je jednostavna za korištenje. Neke su besplatne, neke se i plaćaju, ali uglavnom ti iznosi nisu veliki. Pošto su kod nas najviše u upotrebi Android telefoni (posebno kod djece), jedna od najprikladnijih aplikacija je Google Family Link. Ova aplikacija povezuje digitalnu grupu, omogućava da se vidi lokacija djece, koliko su vremena provela na internetu, koje aplikacije su koristila, šta su pretraživala i slično. Moguće je i ograničiti vrijeme koje se dnevno može potrošiti na pojedine aplikacije. Ograničenja su obično takva da se mogu podešavati u hodu, pa se djetetu na zahtjev može odobriti privremeni pristup nekoj aplikaciji ili web stranica koja je inače ograničena.

Ove aplikacije su dosta efikasne kad je u pitanju ograničenje korištenja, a time i vrijeme koje dijete potroši u digitalnom svijetu. Također je moguće dijete lako locirati, sa dosta velikom preciznošću. Međutim, ono što je bitno naglasiti je da ove aplikacije ne nadziru komunikaciju unutar aplikacija. To znači da, ako dozvolite djetetu korištenje neke aplikacije putem koje može komunicirati s drugima (Viber, WhatsApp, Facebook Messenger, Instagram poruke i brojne druge), nećete moći vidjeti sadržaj same komunikacije, niti ograničiti komunikaciju samo na određene osobe. Razlozi za ova ograničenja roditeljske kontrole više su u segmentu pitanja privatnosti, nego tehnološkom, ali ih treba imati u vidu. Stoga bi, posebno za mlađu djecu, bilo preporučljivo imati pristup njihovim nalozima na aplikacijama za komunikaciju. Nažalost, ove aplikacije su najčešći način na koji predatori pronalaze djecu i uspostavljaju prvi kontakt s njima, koji vremenom ponekad preraste u, najblaže rečeno, vrlo neprijatne i traumatizirajuće situacije za dijete. Zlostavljanje djece koje se provodi u cijelosti ili djelimično putem interneta, odnosno koje se događa u digitalnom svijetu, sve je češće i događa se i kod nas, i to stalno treba imati na umu.

Za kraj, evo nekoliko savjeta i poveznica na stranice koje bi mogle biti korisne.

• Kada dajete djetetu neki uređaj koji ima pristup internetu, obavezno prije toga napravite digitalni identitet za dijete, koji će ono upotrebljavati na tom uređaju.

• Nemojte dijeliti svoj digitalni identitet ili nalog na mrežama sa djetetom.

• Za mlađu djecu budite sigurni da uvijek imate pristup njihovim nalozima.

• Koristite parental control aplikacije za nadzor. • Budite svjesni da parental control aplikacije najčešće ne daju uvid u sadržaj komunikacija koje dijete vodi.

• Kreiranje Google accounta za dijete:

https://support.google.com/families/answer/7103338?hl=en

• Kreiranje Microsoft accounta za dijete:

https://support.microsoft.com/en-us/account-billing/getting-started-with-microsoft-family-safety-b6280c9d-38d7-82ff-0e4f-a6cb7e659344

• Kreiranje Apple ID za dijete:

https://support.apple.com/en-us/HT201084

Dobar izbor trenutno najboljih aplikacija za roditeljski nadzor moguće je vidjeti na: https://www.tomsguide.com/us/best-parental-control-apps,review-2258.ht

Školegijum

 

Tko je online

Imamo 156 gostiju i nema članova online

Statistika

Korisnici
2
Članci
196
Broj prikaza (hitova) članaka
359748

Kontakt informacije

Treća osnovna škola Mostar
Trg hrvatskih velikana bb, 
88 000 Mostar, 
Bosna i Hercegovina

Tel: 
+ 387 36 318 451

Email: 
treca.os.mostar@gmail.com

Web: 
www.trecamo.ba

Idi na vrh